“Dođu u zaselak, kojemu je ime Getsemanij, i reče Isus svojim učenicima: “Sjednite ovdje dok se pomolim.” I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Poče se tresti i strašiti te im reče: “Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte!” Ode malo dalje, pade na zemlju te je molio da ga mine, ako je moguće, taj čas. (Marko 14:32-35). “…međutim ga spopade žalost i tjeskoba.”
– Matej 26:37b
Ponekad te mogu obuzeti osjećaji nesigurnosti, nelagode, straha; možda čak i tjeskobe. Navale na nas neke kušnje kojih nismo bili iskusili niti dok smo živjeli kao bezbožnici. …I pitamo se: “Što mi se to događa?” Sjetimo se našeg Gospodina; dok je u Getsemanskom vrtu stajao pred Ocem u molitvi; sa lica su mu kapale guste kapi znoja pomiješane krvlju, zbog agonije u kojoj se nalazio. Pismo kaže da se našao u tjeskobi. Tjeskoba je najintenzivniji oblikstraha i tuge. Njegov stav, u tom trenutku, nije bio – pobjeći negdje, što dalje od te situacije, od stvarnih, pogubnih događaja. Pobjeći od svojih, jer posramljen, nije htio da vide njegove osjećaje. Ne. On se suočio sa budučnošću “i još je žarče molio.” Nakon te agonije, On je ustao, došao do svojih učenika i odvažno im progovorio: “Ustanite! Idimo, evo izdajica je moj blizu.”
Isus je, sam, u osobnoj borbi pobjedio strah od smrti. Čujem neke kršćane kako govore: “Mi ništa od svega toga ne moramo prolaziti. Isus je kroz to prošao kako mi ne bismo morali.” Da. Možda nikada u svom životu nećeš morati iskusiti toliku tjeskobu. Uostalom, Gospodin neće dati da budeš kušan iznad onoga što zaista možeš podnijeti. Ali, ako se nađeš u takvoj situaciji, sjeti se – Velike pobjede, proizlaze samo iz velikih bitaka.
Ako se pak, nikada u svome kršćanskom životu, nisi suočio/suočila sa strahom na ispravan način, već si pobjegao/pobjegla iz bitke, u stvari si ostao/ostala poražen/a. Piše: “Pade na zemlju te je molio …” I tri puta je ponovio istu molitvu. Netko je zapisao taj događaj u cjelosti. I ne samo ove Isusove riječi: “…Sin se čovječji izručuje grješnicima.” već i ono što je prethodilo tomu – Njegovu patnju, strah, žalost, agoniju i tjeskobu. Možemo se, također, boriti protiv đavlovih napada straha, citirajući Pismo: “Bog mi nije dao duh straha da bih se ponovo bojao; već Duha ljubavi, snage i čiste misli.” i “…savršena ljubav izgoni svaki strah; …” (1 Iv. 4:18). i dr.
Ali, ako je Gospodinova volja za tebe da piješ kalež tjeskobe; uzmi poslušno u svoje ruke to borbeno oružje kojim se i tvoj Gospodin borio – iskrenu, ustrajnu, žarku molitvu pred Bogom, svojim Ocem. To će rezultirati time da ćeš naučiti vještinu ratovanja; izvojevat ćeš pobjedu nad svojim pitanjem: “Zašto mi se ovo događa?”, većim povjerenjem i stabilnijom vjerom u našega Gospodina Isusa; postići ćeš SAVRŠENU ljubav; moći ćeš s pouzdanjem izjaviti: “PA NEKA PADAJU I TISUĆE PORED MENE, DESECI TISUĆA S MOJE DESNE, MENI SE NEĆE PRIMAĆI. JER GOSPODINA SAM ODABRAO SEBI ZA ZAŠTITU.”
brat Darko
